Skip to main content

Homoseksualizam i kako ja to vidim na Balkanu

  U mojoj kući je i tema menstruacije bila nešto što se jedva spomene, kamoli seksualnost. Naime, otac nikad nije pričao o tome, niti o bilo čemu slično na neki drugi način. Ali je konstatno izražavao strah od toga da se ne prokurvam. Ma šta to god značilo. Za mamu je, s druge strane, sam čin seksa ili vođenja ljubavi bilo nešto prljavo, nešto što moraš da uradiš, da eto udovoljiš muškarcu i sve se svodilo na prljavost samog čina i svega što ima veze sa muško-ženskim odnosima. Za nju je sve to bilo prljavo. Tako sam i sama lutala u strahu od iskorišćavanja na sve moguće načine od strane prljavih muškaraca, dok nisam shvatila da su to njihovi pogledi na odnose, ali ne i moji. U međuvremenu, sve se više otvarala tema o homoseksualizmu u našem okruženju. Naravno, i taj vid odnosa je okarakterisan kao prljav. Ne bih ulazila u detalje kome je šta prljavo, lepo, ružno, ko u čemu uživa, samo želim da pričam o strahu koji je neminovan kad živiš kao žena u zemlji gde se na homoseksualizam gleda kako se gleda. Zašto? Mene zaista ne interesuju detalji onoga što dvoje rade u njihovoj intimnoj igri, dok su sami. Isto tako me ne interesuje da li se radi o odnosu između muškarca i žene, žene i žene, ili muškarca i muškarca. Mene interesuje iskrenost onoga koji je sa mnom. A mogu li danas, konkretno u Srbiji i sličnim zemljama, ljudi biti iskreni, ako su različiti od onoga što smatramo normalnim?  Ako im preti prebijanje, izloženost raznoraznim ponižavanjima i torturama na svakom koraku? Hajde da ne nastavljam dobro poznatu temu, pošto je želim ispričati iz ženskog ugla. Kao rezultat sakrivanja homoseksualca od sveta, on je prinuđen napraviti masku. Što bolje ta maska funkcioniše, manje će se otkriti njegov identitet. I šta rade? Žene se! Stvaraju porodice koje funkcionišu fantastično, sem u tom jednom segmentu, gde on, zapravo, ne želi da ima odnos sa ženama, već odlazi tamo gde će dobiti ono što želi. Žena, zanemarena, ili pristane na odricanje od seksualnosti u potpunosti ili potraži utehu drugde. Ali taj život je patnja i njoj i njemu i deci koju su stvorili kao fasadu za ono što se dešava ispod svega.
   Hajde da zavirimo u drugačiju stvarnost. Da smo zemlja koja dopušta ljudima da budu različiti, svi bi znali ko je ko. Ni jedna žena se ne bi bojala ući u vezu u kojoj njen izabranik može biti drugačiji od onoga kako se predstavio. Svako slobodno može da živi svoje živote onako kako su zamislili. Naravno da ima prevara drugačijeg tipa, ali sada pričam o ovoj temi koja je izuzetno bolna za žene koje vole svoje muževe i trude se svim svojim bićem da održe brak, ne znajući pravu istinu o njenoj ulozi u toj šaradi. Ne mogu da se složim sa postupcima muškaraca koji na taj način sakrivaju svoje seksualno opredelenje, ali mogu reći da razumem razloge zašto to rade.
  Imam tri ćerke. Kad sam bila njihovih godina, nadala sam se da će se nešto promeniti i da one neće morati prolaziti kroz iste strahove koje su mučile masu ljudi. Međutim, istina je da se ništa promenilo nije. I nakon više od dvadeset godina, situacija je nepromenjena. Možda čak i gora.... Stoga, apelujem na vas koji mislite da menjate svet time što ćete istući tamo nekog "pederčića" i time rešiti stvar, osećati se bolje. Imate li vi sestre? Imate li bliske ženske osobe oko vas? Svaki put kad spopadnete nekog drugačijeg od vas, pomislite na to da ste baš vi pravi razlog zašto se ti ljudi žene ženama koje ni ne slute u šta se upliću! Da li shvatate da vi njih ne možete preobraziti? Ne može niko! Kao što niko vas ne može naterati da vas odjednom privlači isti pol, ni njih nikakve batine ni provokacije ne mogu ubediti da su žene stvorene za njih! Apelujem da prestanete misliti samo na sebe i svoju potrebu da se iživljavate nad drugačijima! Pomislite i na posledice. One nemaju veze sa vama, ali ih mnogi snose. Ne samo žene koje žive takvim životima, već i deca koja su stvorena u takvoj zajednici, a nekad u životu otkriju istinu o sebi i svom poreklu! Pomislite na svu tu patnju koju uzrokujete vašom potrebom da budete face i učinite nešto, po vama, dobro! Ako vi popustite vaš stisak, homoseksualci će moći biti ono što jesu pred svima. A žene će se udavati za one koji vole žene. Deca neće saznavati takvu istinu o svojim očevima kad im je otac itekako potreban. I smanjićete sveukupnu energiju straha od razotkrivanja, skrivanja i dvostrukih života mnogih prinuđenih na to. Hvala vam. Hvala svakom ko odluči da sledeći put samo prođe pored onih koji ih ne diraju, niti narušavaju njihovo prisustvo na svetu. Hvala svakom pojedincu koji shvati posledice takvog delovanja. Hvala vam u ime svih žena, dece i muškaraca koji su živeli dvostruke živote do sada, a sutra zbog vaše odluke, više neće morati! 

Comments

Popular posts from this blog

Ja u očima drugih

Iz neobjašnjivih razloga, kad sam zašla u neke tinejdžerske godine i počela komunikaciju sa momcima, simpatijama, onima kojima sam se ja dopadala, nikad nisam bila stidljiva. Niti sam pokazivala da osećam da, zbog mojih fizičkih nedostataka ili osećaja potpuno bezvredne individue, nemam samopouzdanja. Naprotiv, svi su me doživljavali kao izuzetno samouverenu osobu. Dešavalo se da mi neki ljudi, godinama kasnije, priđu i kažu da su bili ludo zaljubljeni u mene, ali mi nisu smeli prići ni spomenuti to, jer su mislili da bi ih grubo odbila. Odbila da, grubo verovatno ne, ako ne preteraju neke granice. I nikad mi nije bilo jasno kako sam se to ponašala, šta je to napravilo taj štit oko mene, da je samo jedna osoba na svetu primetila da nešto krijem, i da se ne ponašam u skladu sa onim što osećam, moj najbolji drug iz onog velikog društva, Ć.   I nikad nisam bila od onih cura koje nešto posebno pate posle raskida sa momcima, gube glavu ili bilo šta slično. Kad se priča završi, ona je gotov

Smrt mog muža

  Živeli smo skoro godinu dana zajedno. Za to vreme, tih devedeset i treće i devedeset i četvrte smo obišli njegovu rodbinu u obližnjim mestima, bili kod njegovih rođaka u Borovu Naselju. Odatle se skoro celim putem vratili peške, jer nije bilo prevoza, a on je morao na posao sutradan. Bili kod mojih na severu Srbije. Izlazili,  zabavljali se, smejali, planirali, uživali. Da nije bilo uticaja sa strane.    Moji roditelji su, bez obzira na to što sam ja bila u drugom stanju, insistirali da mi vodimo život onako kako su ga oni zamislili. Neću da grešim dušu, mama je tu bila glavni akter. Tata bi dolazio sa njom u kontrole i po nekoliko puta dnevno. Da vide da li smo se probudili, šta smo jeli, da li sam skuvala, šta sam skuvala, da li sam oprala veš, spremila kuću, namestila i razmestila krevet, ko nam dolazi u goste, kako se ponašam, šta sam kome ispričala, zašto sam ispričala.... Valjda je bila sreća što mi je sama trudnoća bila takva da sam jako malo spavala. Oko sat i po do dva u to

Nastasja Nedimović, žena, majka, sestra, čovek, borac

   Pre malo dana sam saznala za "neku tamo" Nastasju Nedimović i njenoj borbi za goli život. Da, ona je meni bila "neka tamo" zato što ne pratim vesti, ne pratim dešavanja na medijima, samim tim ni sport. Silom prilika, najčešći program koji je kod nas upaljen su crtani filmovi. A naveče, kad moj sin zaspe, obično drugi gledaju nešto svoje. Stoga sam mnogo neupućena u skoro sva dešavanja koja su mnogima uobičajena svakodnevica. Da li ste vi čuli za Nastasju Nedimović? Odlično ako jeste. Ja zaista nisam do neki dan.   Kad sam pročitala delić njene priče, koja kaže da je u šestom mesecu druge trudnoće, morala roditi dete pre vremena, zbog raka koštane srži koji je otkrila tada, te da je prilikom tog zahvata imala dva preloma, jer su joj kosti postale toliko krhke, zamislila sam se. Možete li vi da zamislite taj bol prilikom samog porođaja? A bol koji prožima celo biće novopečene majke koja ne sme svoje dete da uzme u naručje, da joj se kosti ne bi slomile? A bol kad