Skip to main content

Punoletstvo, drugi put

  Još jedna moja beba je juče postala punoletna. Dve punoletne, dvoje maloletnih, još koju godinu. Divno je bilo gledati ih i zagrliti ih svo četvoro, dok se smejemo, igramo i plačemo od lepote tog tako posebnog osećaja bliskosti i topline. Moja deca su puna blagoslova. Nekih su svesni, neke treba da osveste. Život je pred njima, neka im otkrije sve njihove mogućnosti. Ono što se iz svih nas izlivalo su one divne želje za svakog pojedinca ponaosob, jer svako je poseban i drugačiji. A ima i onih, univerzalnih, bezvremenskih...
  Deco moja, sve nepravde koje ste u životu doživele, bile su tu s razlogom. Od vas čine ljude kakvi ste danas. Svaka je došla sa namerom da vas nečemu nauče. Iskoristite svaku nedaću da spoznate šta ne želite i okrenite je u svoju korist, ne povređujući druge, pritom. Ako je ikako moguće, naravno. Logično je da je to nemoguća misija, ukoliko su ljudi oko vas nerazumni, ali potrudite se. Lepe ste, zgodne, pametne i sposobne. Niko bolje od mene ne zna koliko. A ja znam da će vam godine trebati da vi sami spoznate ono što ja znam od kako sam vas rodila. Svako od vas je posebna priča i svako od vas je pun blagoslova. Bole mnoge stvari, boli prošlost. Pomirite se sa njom i ostavite je iza sebe. Napravite sebi put od onih lekcija kojima vas je upravo ta prošlost naučila. Najvrednije su one koje su vas naučile šta ne želite. To su vam najbolji pokazatelji granica koje ne trebate prelaziti u budućnosti.
  Deco moja, život je i lep i težak. Nekad je takav u isto vreme. Kad je teško, stisnite zube, probajte rešiti situaciju. Ako ide, odlično, gurajte dalje. Ako ne ide, to je zid koji vam kaže da to nije vaš put. Tražite dalje. Tražite puteve koji vas čine srećnim, ispunjenim i zadovoljnim. Ostali su škole. Ne morate svaku proći da bi naučile. Gledajte, učite od drugih. Novac je bitan, ali ne najbitniji. Juče, dok smo plesali zagrljeni u krugu od nas pet duša, duša koje su povezane rođenjem, duša koje se vole bez obzira na različitost i kod kojih ta ljubav nikad neće prestati- to je bogatstvo! Saznanje da nikad nisi sam, imaš toliko ljudi oko sebe koji te, nekad, poznaju bolje od tebe samog- to je bogatstvo! Pet ljudi u svom okruženju koji su uvek tu za tebe- to je bogatstvo! Pet ljudi koji ti brišu suze i stavljaju osmeh na lice- to je bogatstvo! Nekad bude i obrnuto, al s razlogom, znamo i kad i zašto. Ali i to je bogatstvo!
   Ja sam rodila vas četvoro da budete ljudi, da budete srećni, da budete ispunjeni, da budete zadovoljni, da budete ljubav i širite to svuda gde jeste. To je moja želja za vas. Nije to lako, kako zvuči. Jeste, kad je sve potaman, ali nije uvek tako. Ako uspete biti svoji i onda kad je bura, uspeli ste! Život piše romane, a vi izaberite svoj žanr! Sposobni ste za to, itekako sposobni. Zato ste prošli sve što ste prošli, da bi sutra mogli stvarati nešto bolje, lepše i kvalitetnije od onoga što je bilo. I tako uvek treba da bude. Vas je četvoro, držite se zajedno i u dobru i kad nije dobro. Posvađajte se, pomirite, pričajte, probajte, uvek gurajte dalje, ali znajte da niste sami. Probajte da živite tako da vam osmeh što duže obasjava lice. Onaj pravi, iskreni, iznutra.
  Pustite da ta lepota koju svako od vas poseduje, svi ti kvaliteti koje imate budu kamen temeljac za sve što radite sa sobom i ljudima u vašoj blizini. Ako vam se gledaju oblaci, lezite na prvu lepu travu i gledajte oblake. Ako vam se sedi kraj vode, idite i sedite kraj vode. Ako vam se hrane beskućnici, nahranite ih. Ako hoćete da pomognete starima da pređu ulicu, pomozite im. Dajte od sebe sve što imate, delite svoje kvalitete, radite ono što vam dođe da radite, a ja znam koliko je lepog u vama. Nemojte da se stidite svojih kvaliteta, iako oni nekad neće biti shvaćeni. Budite dobri, budite to što jeste i svet će biti lepše mesto za život! Zato ste tu! I ma kako sebično zvuči, ali pre svega, prvo stvorite sebi! Da bi imali šta da date, morate prvo to da imate! Od kore hleba, do onih velikih stvari. Prvo sebi, pa svima ostalima. A ja vam želim da dajete mnogo! Volim vas više nego što reči to mogu da opišu! Volim vas svim svojim bićem više od svega na svetu! Volim vas zato što ste moji i zato što ste takvi kakvi jeste, predivni u srcu i duši! Volim vas uvek i zauvek! Ma šta da se desi, uvek sam tu za vas! To je dom, topli dom o kom svi toliko pričaju.. kad imaš kome da se obratiš! A vi imate nas petoro! Bogati moji, divni moji, idite i budite tako divni zauvek! Voli vas vaša mama!

Comments

Popular posts from this blog

Ja u očima drugih

Iz neobjašnjivih razloga, kad sam zašla u neke tinejdžerske godine i počela komunikaciju sa momcima, simpatijama, onima kojima sam se ja dopadala, nikad nisam bila stidljiva. Niti sam pokazivala da osećam da, zbog mojih fizičkih nedostataka ili osećaja potpuno bezvredne individue, nemam samopouzdanja. Naprotiv, svi su me doživljavali kao izuzetno samouverenu osobu. Dešavalo se da mi neki ljudi, godinama kasnije, priđu i kažu da su bili ludo zaljubljeni u mene, ali mi nisu smeli prići ni spomenuti to, jer su mislili da bi ih grubo odbila. Odbila da, grubo verovatno ne, ako ne preteraju neke granice. I nikad mi nije bilo jasno kako sam se to ponašala, šta je to napravilo taj štit oko mene, da je samo jedna osoba na svetu primetila da nešto krijem, i da se ne ponašam u skladu sa onim što osećam, moj najbolji drug iz onog velikog društva, Ć.   I nikad nisam bila od onih cura koje nešto posebno pate posle raskida sa momcima, gube glavu ili bilo šta slično. Kad se priča završi, ona je gotov

Smrt mog muža

  Živeli smo skoro godinu dana zajedno. Za to vreme, tih devedeset i treće i devedeset i četvrte smo obišli njegovu rodbinu u obližnjim mestima, bili kod njegovih rođaka u Borovu Naselju. Odatle se skoro celim putem vratili peške, jer nije bilo prevoza, a on je morao na posao sutradan. Bili kod mojih na severu Srbije. Izlazili,  zabavljali se, smejali, planirali, uživali. Da nije bilo uticaja sa strane.    Moji roditelji su, bez obzira na to što sam ja bila u drugom stanju, insistirali da mi vodimo život onako kako su ga oni zamislili. Neću da grešim dušu, mama je tu bila glavni akter. Tata bi dolazio sa njom u kontrole i po nekoliko puta dnevno. Da vide da li smo se probudili, šta smo jeli, da li sam skuvala, šta sam skuvala, da li sam oprala veš, spremila kuću, namestila i razmestila krevet, ko nam dolazi u goste, kako se ponašam, šta sam kome ispričala, zašto sam ispričala.... Valjda je bila sreća što mi je sama trudnoća bila takva da sam jako malo spavala. Oko sat i po do dva u to

Nastasja Nedimović, žena, majka, sestra, čovek, borac

   Pre malo dana sam saznala za "neku tamo" Nastasju Nedimović i njenoj borbi za goli život. Da, ona je meni bila "neka tamo" zato što ne pratim vesti, ne pratim dešavanja na medijima, samim tim ni sport. Silom prilika, najčešći program koji je kod nas upaljen su crtani filmovi. A naveče, kad moj sin zaspe, obično drugi gledaju nešto svoje. Stoga sam mnogo neupućena u skoro sva dešavanja koja su mnogima uobičajena svakodnevica. Da li ste vi čuli za Nastasju Nedimović? Odlično ako jeste. Ja zaista nisam do neki dan.   Kad sam pročitala delić njene priče, koja kaže da je u šestom mesecu druge trudnoće, morala roditi dete pre vremena, zbog raka koštane srži koji je otkrila tada, te da je prilikom tog zahvata imala dva preloma, jer su joj kosti postale toliko krhke, zamislila sam se. Možete li vi da zamislite taj bol prilikom samog porođaja? A bol koji prožima celo biće novopečene majke koja ne sme svoje dete da uzme u naručje, da joj se kosti ne bi slomile? A bol kad