Skip to main content

Ljubav i veliko srce- kolega Nemeš za koleginicu Tijanu Grujić

  Postoji ono nešto što spaja ljude u celom svetu, ono nešto što nije objašnjivo rečima, ali je sveprisutno. Zbog toga je ovaj naš svet jedno veliko selo. Selo gde se slični spajaju i prožimaju u sveukupnoj tapiseriji duša, želja i stremljenja. I uvek je neko za nešto tu. Nikad bez razloga. Neki su tu da nas nauče nečemu, a neki da dođu i ostanu. Mesto, u kome još živi onaj divni duh davanja i pružanja, a koji nam je toliko potreban jer prožima toplinom svaki takav akt. Mesto u kome smo potrebni jedni drugima.
   Gospodin Vjekoslav Nemeš, rodom iz Novog Sada, pre dvadesetak godina se otisnuo u beli svet, gde živi i radi od tada. To je čovek koji je saznao za problem koleginice Tijane Grujić, te želi da pomogne. Njegov stvaralački opus je veliki, specifičan, zaista nesvakidašnji, pleni pažnju i traži još. Kao takav, stvorio je sebi uslove za rad i život. Ono što je drugačije kod njega je želja da pomogne. Želi da pomogne svojoj koleginici da pređe granice naše zemlje i predstavi svoj rad u svetu, koji je zove i traži. Želi da joj pomogne da dobije sredstva, koja su joj preko potrebna vrlo brzo, da bi mogla da ispoštuje rokove koje ima i ode na unapred uplaćene izložbe u Kanu i Parizu. Želi da joj pomogne da dobije sredstva za put i boravak tamo, te propratne troškove. Postoji kod njega još jedan korak koji tu želju pretvara u delo, a to se traži. On je odlučio da ponudi svoje slike na prodaju i sredstva od istih prosledi Tijani Grujić. Sajt na kome možete videti njegove radove je ovde:

http://nemeshart.co.nz/product-category/paintings/

  Ljubav prema umetnosti i životu umetnika mogu da razumeju samo oni. Ali želju da pomognemo imamo svi, a često imamo i mogućnosti, samo je potrebna dobra volja. Gospodin Nemeš je učinio šta je mogao i hvala mu do beskraja što se odlučio na ovako plemenito delo. Želela bih da je svet bogatiji za više ljudi poput njega. I očekujemo javljanje sličnih u što kraćem roku.

Da podsetim još jednom, Tijanine slike su, takođe, na prodaju, a njene radove možete videti ovde:

https://teeyanart.wixsite.com/teeyanart

Hvala još jednom gospodinu Nemešu na velikodušnosti! A svima koji žele da se odazovu, moram da naglasim da je vreme presudan faktor u ovom trenutku. Sredstva o kojima pričamo ovde nisu velika, ali su potrebna. Put za Francusku, te boravak tamo dok traje izložba. Apelujem na sve ljude koji mogu da pruže ruku pomoći našoj umetnici i da potkrepimo onu izreku koja je u svetu vrlo živa- da se naši drže zajedno kad god je to potrebno! 

Comments

Popular posts from this blog

Ja u očima drugih

Iz neobjašnjivih razloga, kad sam zašla u neke tinejdžerske godine i počela komunikaciju sa momcima, simpatijama, onima kojima sam se ja dopadala, nikad nisam bila stidljiva. Niti sam pokazivala da osećam da, zbog mojih fizičkih nedostataka ili osećaja potpuno bezvredne individue, nemam samopouzdanja. Naprotiv, svi su me doživljavali kao izuzetno samouverenu osobu. Dešavalo se da mi neki ljudi, godinama kasnije, priđu i kažu da su bili ludo zaljubljeni u mene, ali mi nisu smeli prići ni spomenuti to, jer su mislili da bi ih grubo odbila. Odbila da, grubo verovatno ne, ako ne preteraju neke granice. I nikad mi nije bilo jasno kako sam se to ponašala, šta je to napravilo taj štit oko mene, da je samo jedna osoba na svetu primetila da nešto krijem, i da se ne ponašam u skladu sa onim što osećam, moj najbolji drug iz onog velikog društva, Ć.   I nikad nisam bila od onih cura koje nešto posebno pate posle raskida sa momcima, gube glavu ili bilo šta slično. Kad se priča završi, ona je gotov

Smrt mog muža

  Živeli smo skoro godinu dana zajedno. Za to vreme, tih devedeset i treće i devedeset i četvrte smo obišli njegovu rodbinu u obližnjim mestima, bili kod njegovih rođaka u Borovu Naselju. Odatle se skoro celim putem vratili peške, jer nije bilo prevoza, a on je morao na posao sutradan. Bili kod mojih na severu Srbije. Izlazili,  zabavljali se, smejali, planirali, uživali. Da nije bilo uticaja sa strane.    Moji roditelji su, bez obzira na to što sam ja bila u drugom stanju, insistirali da mi vodimo život onako kako su ga oni zamislili. Neću da grešim dušu, mama je tu bila glavni akter. Tata bi dolazio sa njom u kontrole i po nekoliko puta dnevno. Da vide da li smo se probudili, šta smo jeli, da li sam skuvala, šta sam skuvala, da li sam oprala veš, spremila kuću, namestila i razmestila krevet, ko nam dolazi u goste, kako se ponašam, šta sam kome ispričala, zašto sam ispričala.... Valjda je bila sreća što mi je sama trudnoća bila takva da sam jako malo spavala. Oko sat i po do dva u to

Nastasja Nedimović, žena, majka, sestra, čovek, borac

   Pre malo dana sam saznala za "neku tamo" Nastasju Nedimović i njenoj borbi za goli život. Da, ona je meni bila "neka tamo" zato što ne pratim vesti, ne pratim dešavanja na medijima, samim tim ni sport. Silom prilika, najčešći program koji je kod nas upaljen su crtani filmovi. A naveče, kad moj sin zaspe, obično drugi gledaju nešto svoje. Stoga sam mnogo neupućena u skoro sva dešavanja koja su mnogima uobičajena svakodnevica. Da li ste vi čuli za Nastasju Nedimović? Odlično ako jeste. Ja zaista nisam do neki dan.   Kad sam pročitala delić njene priče, koja kaže da je u šestom mesecu druge trudnoće, morala roditi dete pre vremena, zbog raka koštane srži koji je otkrila tada, te da je prilikom tog zahvata imala dva preloma, jer su joj kosti postale toliko krhke, zamislila sam se. Možete li vi da zamislite taj bol prilikom samog porođaja? A bol koji prožima celo biće novopečene majke koja ne sme svoje dete da uzme u naručje, da joj se kosti ne bi slomile? A bol kad