Skip to main content

8. Vežite niti za Nebo

   Retki od nas odmalena znaju šta ih ispunjava. Iako ih smatramo srećnicima, nije lako znati da imaš određeni talenat i da u ovim uslovima života, zavisiš od njega i samo od njega. Naravno da je idealno kad se potrefi talenat za nešto što je apsolutno isplativo, pa ne moraju da misle o ničemu previše, jer plate ljude koji misle za njih. A koliko puta ste čuli da su takvi ljudi pokradeni, iznevereni i slično od onih kojima su poklonili potpuno poverenje? Ne, ni njima nije lako. Kad si uspešan, posebno u nečemu što je potrebno drugima, mnogo puta ne znaš ko je sa tobom zbog prijateljstva ili zbog koristi. No, fokusirajmo se na one koji ne znaju oduvek gde im je mesto.
   Uzmimo činjenicu da se izborite sa sobom i otkrijete svoj talenat i zablistate najsjajnije moguće u tome u čemu ste najbolji. A onda se sruči na vas bujica ljudi koji su vam do juče bili bliski, a danas ne mogu da razumeju promenu koja vas je potpuno zaokupila. Ne vide smisao u tome, ne vide razlog za vaše bavljenje bilo čim novim. Sve to može brzo da vas povuče dole i da odustanete. Još jedan razlog je veoma bitan, zapravo najbitniji od svih ostalih, a to je sumnja u sebe. Ako vi ne možete da osetite i prihvatite to nešto što je jače od vas i prosto vas vuče da budete baš to, onda teško da ćete i druge ubediti da ste na pravom putu. ..I, koji je lek za to? Vežite niti za Nebo! Šta to znači? To znači da, sve što radite, što pokušavate da dosegnete, radite na način da slušate svoj unutrašnji glas, gledate znakove koji se nalaze svuda oko vas i naučite da ih prepoznajete. To znači da ono što radite mora biti toliko dobro da svi ostali glasovi lagano gube na snazi, jer je taj jedan iz dubine vašeg bića glasniji od svih ostalih zajedno. To znači da ničije mišljenje, niti sud nije dovoljno bitan, jer ste vi pronašli svoju zvezdu vodilju. Uostalom, ko od oniih koji vas toliko ne razumeju može da kaže za sebe da živi takvim životom? I da žive, ne hodaju u vašim cipelama, te ne znaju šta je za vas najbolje.
   Ono što je još bitno u ovoj priči je da kad radite nešto, radite to za najveću dobrobit svih i vas samih. Teško da se može staviti pod nebesku kapu delo koje povređuje druge i čini im zlo. To je ljudska osobina i ne trebamo prihvatati ništa takvo kao dovoljno dobro. Smatram da smo svi ovde da živimo svoje kapacitete tako da ne naudimo nikome. Zamislite da svi ljudi na svetu shvate svoje potencijale i počnu da ih žive koliko sutra! Da li bi bilo rata na zemlji? Gladnih? Žednih? Nezadovoljnih? Bespomoćnih? Moje je mišljenje da postoje programi, energija, nešto što stoji na putu baš tog ostvarenja naših potencijala i da treba da nađemo načine da ih otklonimo, zaobiđemo i budemo ono što jesmo. Postoje ljudi koji to rade i zaista ih smatram vrlo bitnim delom našeg društva. Ali svi mi koji radimo sami za sebe, kod kuće, u okolini, nismo zanemarljive jedinke u toj jednačini, jer smo svi povezani. Zahvalila bih se svim ljudima koji rade za najveću dobrobit celog čovečanstva i svima koji žele da učestvuju u tome. Kao i onima koji su do sada ostvarili fantastične uspehe i ne odustaju od cilja iako su izloženi stvarima koje ni malo nije lako neutralisati.

Comments

Popular posts from this blog

Ja u očima drugih

Iz neobjašnjivih razloga, kad sam zašla u neke tinejdžerske godine i počela komunikaciju sa momcima, simpatijama, onima kojima sam se ja dopadala, nikad nisam bila stidljiva. Niti sam pokazivala da osećam da, zbog mojih fizičkih nedostataka ili osećaja potpuno bezvredne individue, nemam samopouzdanja. Naprotiv, svi su me doživljavali kao izuzetno samouverenu osobu. Dešavalo se da mi neki ljudi, godinama kasnije, priđu i kažu da su bili ludo zaljubljeni u mene, ali mi nisu smeli prići ni spomenuti to, jer su mislili da bi ih grubo odbila. Odbila da, grubo verovatno ne, ako ne preteraju neke granice. I nikad mi nije bilo jasno kako sam se to ponašala, šta je to napravilo taj štit oko mene, da je samo jedna osoba na svetu primetila da nešto krijem, i da se ne ponašam u skladu sa onim što osećam, moj najbolji drug iz onog velikog društva, Ć.   I nikad nisam bila od onih cura koje nešto posebno pate posle raskida sa momcima, gube glavu ili bilo šta slično. Kad se priča završi, ona je gotov

Smrt mog muža

  Živeli smo skoro godinu dana zajedno. Za to vreme, tih devedeset i treće i devedeset i četvrte smo obišli njegovu rodbinu u obližnjim mestima, bili kod njegovih rođaka u Borovu Naselju. Odatle se skoro celim putem vratili peške, jer nije bilo prevoza, a on je morao na posao sutradan. Bili kod mojih na severu Srbije. Izlazili,  zabavljali se, smejali, planirali, uživali. Da nije bilo uticaja sa strane.    Moji roditelji su, bez obzira na to što sam ja bila u drugom stanju, insistirali da mi vodimo život onako kako su ga oni zamislili. Neću da grešim dušu, mama je tu bila glavni akter. Tata bi dolazio sa njom u kontrole i po nekoliko puta dnevno. Da vide da li smo se probudili, šta smo jeli, da li sam skuvala, šta sam skuvala, da li sam oprala veš, spremila kuću, namestila i razmestila krevet, ko nam dolazi u goste, kako se ponašam, šta sam kome ispričala, zašto sam ispričala.... Valjda je bila sreća što mi je sama trudnoća bila takva da sam jako malo spavala. Oko sat i po do dva u to

Nastasja Nedimović, žena, majka, sestra, čovek, borac

   Pre malo dana sam saznala za "neku tamo" Nastasju Nedimović i njenoj borbi za goli život. Da, ona je meni bila "neka tamo" zato što ne pratim vesti, ne pratim dešavanja na medijima, samim tim ni sport. Silom prilika, najčešći program koji je kod nas upaljen su crtani filmovi. A naveče, kad moj sin zaspe, obično drugi gledaju nešto svoje. Stoga sam mnogo neupućena u skoro sva dešavanja koja su mnogima uobičajena svakodnevica. Da li ste vi čuli za Nastasju Nedimović? Odlično ako jeste. Ja zaista nisam do neki dan.   Kad sam pročitala delić njene priče, koja kaže da je u šestom mesecu druge trudnoće, morala roditi dete pre vremena, zbog raka koštane srži koji je otkrila tada, te da je prilikom tog zahvata imala dva preloma, jer su joj kosti postale toliko krhke, zamislila sam se. Možete li vi da zamislite taj bol prilikom samog porođaja? A bol koji prožima celo biće novopečene majke koja ne sme svoje dete da uzme u naručje, da joj se kosti ne bi slomile? A bol kad