Skip to main content

Vesna Mihajlović

    Za mene, vreme kad smo priključili internet, je bilo nešto najbolje što je moglo da se desi. Po prirodi radoznala, a vrlo skučenog izvora informacija do tada, meni se otvorio prozor za švedski sto informacija. Naravno da mi je bilo jasno da nije svaka tačna, ali je bilo bitno da su tu negde i one prave. Meni je bilo teško doći do informacija pre interneta i zato što je materija koja me privlači u ono vreme bila negde skoro pa tabu- tema. Ne za mene, kojoj nije bilo teško pitati, već za druge koji mahom nisu imali pojma o čemu pričam. A vrlo često je moja okolina smatrala moja interesovanja čistim besmislicama.  I odjednom dolazi taj famozni google, sa svim što me interesuje na jednom mestu. Meni engleski nije strani jezik, dosta dobro baratam njime, ali mi je logično bilo da kuckam pitanja na srpskom. Ono što je interesantno, svaki put kad bih ukucala nešto i pritisnula tražilicu, jedno mesto se uvek pojavljivalo kao odgovor. Tu su bile informacije o teorijama zavera, o vanzemaljcima, o receptima za sreću, o meditacijama, razno raznim svetskim učenjima, receptima za zdravlje, afirmacijama... mislim da je i danas teško nabrojati dijapazon tema koje se tamo nalaze. U početku, bilo mi je prosto interesantno da se uvek ta ista vrata otvore kad meni nešto treba. Kasnije, ta adresa je postala mesto koje je bilo nezaobilazno u mom traženju informacija. Posle toga, interesovalo me je ko je osoba koja to sve piše. Počela sam da pratim i njen facebook profil, pa njene komentare, a onda smo došle i do neke male prepiske gde mi je cela ta priča o njenom blogu dobila veliki smisao.
   Želim da ispričam svoj pogled na ženu koja toliko daje, apsolutno nesebično daje sebe onima kojima oči videla nije. Ali to nju ne sprečava da daje i dalje. Da daje i to na način koji mi je toliko fascinantan, da sam poželela da joj odam priznanje koje, po meni, zaslužuje. Ali sve što pomislim, malo je. Malo je, jer ona neće prestati da bude to što jeste, niti će je bilo kakve naše misli uzburkati više nego što je to prirodno. No, ona i dalje opstaje uporna u svojoj promisli da podeli sa nama sve što joj se učini dovoljno interesantnim. Nisam je pitala, ali mislim da postoji na blogu preko pet godina na istoj adresi. Oni koji je poznaju bolje, neka me isprave, slobodno.
     Zašto je smatram velikom ženom, velikim bićem? Zato što neumorno radi na sebi, to prvo. Zato što je imala hrabrosti da piše stvari o kojima mnogi nisu ni razmišljali, još tada, kad sam počela da je pratim. Zato što je zaista trebalo tada biti hrabar i istupiti javno sa svojim mišljenjem i stati iza njega. Zato što je bezbroj puta napadana od strane onih koji ne razumeju materiju, ali ona je i dalje tu. Zato što piše i o temama koje su joj bliske i po ličnom nahođenju, ali i onima koje smatra potpuno suprotnim njenim uverenjima. Zato što smatram nemogućim pročitati nekoliko tekstova koje je napisala, a ostati ravnodušan. Prosto tera na razmišljanje i preispitivanje mnogih duboko uvreženih mišljenja, shvatanja i prihvatanja istina. Sa toliko pažnje, ljubavi, odabranih reči, odmereno iznosi ono što piše, da je to pretvorila u umetnost. Tokom praćenja njenih komentara, pročitala sam da dosta sporo kucka na računaru!
   Radi poređenja, ja kuckam naslepo, izuzetno brzo. Za tekst za koji mi ne treba apsolutno nikakva priprema, jer sve što sam do sada pisala sam ja i meni poznate teme i svaka sledeća je ona koju sam spoznala iz sopstvenog iskustva, tako da ne vidim potrebu za nekom pripremom. I u tim mojim kratkim pričama, potrošim oko sat vremena dnevno da bih napisala ono što imam. Možda je to zato što retko napišem nešto, a da me niko ne prekine baš ni jednom. U svakom slučaju, ovo što ja radim je lako. Prelako! Toliko o poređenju!
   Vesna Mihajlović piše mnoooogoooo duže tekstove od mojih. Sporije kucka. Bavi se temama za koje je itekako potrebna priprema. Uzmimo da svaki dan odvoji bar dva do tri sata samo za pisanje jednog teksta. Koliko tekstova ima na njenom blogu? Koliko sati rada na učenju tema koje su joj bliske? Koliko godina, tačnije? Koliko vremena oduzima istraživanje onoga što joj nije blisko? Pa ipak, nikad nisam pročitala kod nje nešto što nije smisleno, što nije dobro osmišljeno, obrađeno i preneto na najbolji mogući način! Koliko komentara je ostavila, koliko ljubavi unela u sve to, koliko vremena posvetila? Uzmimo samo tih nekoliko godina koliko mislim da traje. Zar to nije fascinantno?
    Pouzdano znam da Vesna ima život van interneta. Pouzdano znam da se bavi još nekim stvarima koje su divne i nekako uvek za najveću dobrobit svih. Pouzdano znam da ovo što ona radi ne može da radi osoba koja nema čisto srce i veliku dušu, a da se opet toliko preispituje da li je u ravnoteži! Ja osetim vibracije ljudi i kad čitam tekstove, tako i kad se dopisujem sa nekim, a posebno kad sam u bližoj komunikaciji. Kad otvorim ono što je Vesna napisala, sva zatreperim! Toliko je jaka, toliko čista, toliko blistava. A ono što me oduševljava, uvek se boji da se ne uobrazi. Ma kako?
   Draga, mila, divna Vesna, evo javno mog mišljenja o Vama: Vi ne možete da poletite, ako ništa drugo, jer nemate vremena. Vaša duša toliko traži novo, toliko prima informacija, toliko toga za podeliti, da živite još tri života, ne bi stigli sve to podeliti sa nama. Vi ste jedna toliko divna, blistava, sjajna duša, a toliko nežna, odmerena i prizemna žena, da ste idealan spoj onoga što treba jedan ČOVEK da bude! Vi sa retkom dubinom razumete ljude i prezentujete ogromnu ravnotežu pri ophođenju sa onima suprotnog mišljenja, a tu se čovek najteže kontroliše. Želim Vam još mnoge godine deljenja onoga što imate da podelite i da još dugo pomerate granice verovanja mnogih, otvaranja vidika i srca. Još mnogo širenja dobrog među ljudima. Vi ste primer kako se niti vežu za Nebo, jer sve što radite, radite od srca! Čast je biti deo jedne toliko otvorene, mladalačke duše koja je spremna da čuje i drugačije mišljenje, obradi ga, prihvati što joj prija, a odbaci ostalo. Duše koja je toliko posvetila sebe drugima, da zaslužuje da se nađe među ljudima koje nazivamo velikim! Uvek spremna da izađe u susret, koliko god je u njenoj moći. Koliko takvih ljudi poznajete, zapravo'
   Za sve vas koji niste čuli za nju, otiđite na njen blog. Lako se nađe, samo ukucate njeno ime i prezime na google i izađe vam link. A tamo možete naći što bi se reklo od igle do lokomotive. Od istorije raznih naroda i drugačijeg pogleda na istu, poučne priče, predivne tekstove iz raznih religija, svašta o novim pokretima na svetu, o receptima i isceljenju, meditaciji, duhovnosti, ezoteriji, od Arktika do Antarktika... kao što vidite, nije lako ni samo nabrojati to. I još jedna važna stvar: Vesna nije tu da leči ljude, niti da utiče na bilo koji način u vašem pronalaženju onoga što vama prija. Ona je tu da skupi informacije sa raznoraznih strana, a na vama je da odlučite šta ćete sa njima. Uostalom, tako bi trebali raditi sa svim u životu, zar ne? Oslanjati se na zdrav razum, vođstvo srca i slobodnu volju.
  Hvala Vam Vesna, od sveg srca što radite to što radite! Hvala Vam na mnogim tekstovima koji su uticali na mene toliko da su preokrenuli neka moja duboko uvrežena razmišljanja. Hvala Vam i na onima za koje je moje srce reklo da nisu za mene! Svaki ostavlja prostor za razmišljanje. I veliki motiv. Vaš blog je za mene poput filma koji ostavi toliko dubok trag, da je teško posle naći nešto što će ostaviti takvu impresiju. I  ne samo tekstovi koje objavljujete. Nekad to učini Vaš komentar kao odgovor na Vaš tekst. Jednostavno rečeno, draga Vesna, hvala Vam na svemu! Hvala što postojite! 

Comments

  1. Pratim je godinama. Predivna duša.
    Počela sam prvo da pratim blog a zatim profil na fejsu. Bilo je tema u koje nisam bas upućena, ali uvek sam nalazila nešto što me je znalo prodrmati. To me je najvise privuklo.
    Ne stignem ni da pročitam sve šta ona napiše na profilu ali se često vratim na nešto što me interesuje a nije mi bilo odmah jasno.
    Sve u svemu, bogatija sam od kad pratim njen rad. Hvala joj na trudu a i Vama na ovom tekstu.

    ReplyDelete

Post a Comment

Popular posts from this blog

Ja u očima drugih

Iz neobjašnjivih razloga, kad sam zašla u neke tinejdžerske godine i počela komunikaciju sa momcima, simpatijama, onima kojima sam se ja dopadala, nikad nisam bila stidljiva. Niti sam pokazivala da osećam da, zbog mojih fizičkih nedostataka ili osećaja potpuno bezvredne individue, nemam samopouzdanja. Naprotiv, svi su me doživljavali kao izuzetno samouverenu osobu. Dešavalo se da mi neki ljudi, godinama kasnije, priđu i kažu da su bili ludo zaljubljeni u mene, ali mi nisu smeli prići ni spomenuti to, jer su mislili da bi ih grubo odbila. Odbila da, grubo verovatno ne, ako ne preteraju neke granice. I nikad mi nije bilo jasno kako sam se to ponašala, šta je to napravilo taj štit oko mene, da je samo jedna osoba na svetu primetila da nešto krijem, i da se ne ponašam u skladu sa onim što osećam, moj najbolji drug iz onog velikog društva, Ć.   I nikad nisam bila od onih cura koje nešto posebno pate posle raskida sa momcima, gube glavu ili bilo šta slično. Kad se priča završi, ona je gotov

Smrt mog muža

  Živeli smo skoro godinu dana zajedno. Za to vreme, tih devedeset i treće i devedeset i četvrte smo obišli njegovu rodbinu u obližnjim mestima, bili kod njegovih rođaka u Borovu Naselju. Odatle se skoro celim putem vratili peške, jer nije bilo prevoza, a on je morao na posao sutradan. Bili kod mojih na severu Srbije. Izlazili,  zabavljali se, smejali, planirali, uživali. Da nije bilo uticaja sa strane.    Moji roditelji su, bez obzira na to što sam ja bila u drugom stanju, insistirali da mi vodimo život onako kako su ga oni zamislili. Neću da grešim dušu, mama je tu bila glavni akter. Tata bi dolazio sa njom u kontrole i po nekoliko puta dnevno. Da vide da li smo se probudili, šta smo jeli, da li sam skuvala, šta sam skuvala, da li sam oprala veš, spremila kuću, namestila i razmestila krevet, ko nam dolazi u goste, kako se ponašam, šta sam kome ispričala, zašto sam ispričala.... Valjda je bila sreća što mi je sama trudnoća bila takva da sam jako malo spavala. Oko sat i po do dva u to

Nastasja Nedimović, žena, majka, sestra, čovek, borac

   Pre malo dana sam saznala za "neku tamo" Nastasju Nedimović i njenoj borbi za goli život. Da, ona je meni bila "neka tamo" zato što ne pratim vesti, ne pratim dešavanja na medijima, samim tim ni sport. Silom prilika, najčešći program koji je kod nas upaljen su crtani filmovi. A naveče, kad moj sin zaspe, obično drugi gledaju nešto svoje. Stoga sam mnogo neupućena u skoro sva dešavanja koja su mnogima uobičajena svakodnevica. Da li ste vi čuli za Nastasju Nedimović? Odlično ako jeste. Ja zaista nisam do neki dan.   Kad sam pročitala delić njene priče, koja kaže da je u šestom mesecu druge trudnoće, morala roditi dete pre vremena, zbog raka koštane srži koji je otkrila tada, te da je prilikom tog zahvata imala dva preloma, jer su joj kosti postale toliko krhke, zamislila sam se. Možete li vi da zamislite taj bol prilikom samog porođaja? A bol koji prožima celo biće novopečene majke koja ne sme svoje dete da uzme u naručje, da joj se kosti ne bi slomile? A bol kad