Skip to main content

Andrea Dea Stojanovski

   Kad pričam o divnim dušama, uvek spremnim da pomognu, ne mogu da ne odvojim vreme i da ne spomenem divnu Andreu Deu Stojanovski. Ona je jedna od onih duša koje su intenzivno proživljavale svoje detinjstvo i ranu mladost, zato što je bila drugačija. I ona se teško uklapala u ove izopačene poglede na sve što nije ukalupljeno. I ona je spoznala svoju različitost u razgovoru sa Anđelima i Arhanđelima. I takođe oduvek ima neverovatnu želju da pomogne ljudima, stoga se i bavi isceljivanjem  na nekoliko nivoa postojanja.
  Ono što mene oduševljava kod Dee je njen entuzijazam u vezi svega što ona jeste. Ona prosto zrači tim nekim posebnim magnetizmom koji se toliko trudila da sakrije, u početku, čini mi se. Međutim, mi smo ono što jesmo i ako već znaš šta jesi, sijaj punim sjajem! To je poruka koju Dea prenosi svakim danom, ali i način na koji živi. Prosto je spojila sve ono sjajno iz duhovnog života u predivnu manifestaciju na ovoj planeti na kojoj živimo. Kod nje, svaka poruka koju napiše, ima dubok smisao. Mene ta njena dubina prosto pogodi u srž onoga što mi je potrebno u svakom trenutku. Ta opijajuća energija pokretanja, rađanja novog, povratka Izvoru, promene koja je za dobrobit svih, prosto pleni.
   Sebe smatram pomalo i arogantnom, ako mogu tako da se izrazim. Zašto? Nekoliko puta su me zvali na inicijacije, seminare, učenja kojekakvih velikana, ali nikad nisam otišla. Nisam, jer sam prosto osetila da mi tamo nije mesto, niti da od njih trebam da primim nešto dobro za sebe. Nisam pogrešila. Za neke od njih se ispostavilo da su šarlatani. No, meni njihova vibracija prosto nije prijala. Druga stvar, dok radim, ili živim, smatram da je sve dvosmerno. Iako ja učim ljude kako da prepoznaju blokade u svom životu, i ja učim od njih. Ako nije baš učenje, a ono je podsećanje na lekcije koje sam i sama zaboravila. Dakle, ne mislim na tu vrstu arogancije. Već na onu gde ću ja poželeti da se predam u nečije ruke! To nije lako ostvariti, pošto osetim ljude i njihove namere, kad su takve stvari u pitanju. Zato sam i odlučila na mom blogu pisati o ljudima kojima zaista, istinski verujem. Tako sam došla do Andree! Ono što je interesantno je i to da sam samoj sebi dala zadatak da krenem ispočetka, od prvog razreda, pa se vratim na ono gde sam bila. Dakle, rečenica upućena meni od strane mog ega je bila: " E sad si đak prvak i ima da slušaš sve što ti se kaže!"
   Zakazan termin sa Deom! Počinje za dva minuta. Ja u haosu! Ćerke mi se tek probudile, sina im trebam prepustiti da ga čuvaju. Organizacija u zadnji čas. Sedam na terasu, pred telefonom, čekam te poslednje sekunde da isteku. Setim se da ništa neću čuti bez slušalica. Zovem decu da mi ih donesu i onda dolazi ona scena koja će mi zauvek ostati u sećanju. Sedam na dvosed tako, nagnuta da ubodem slušalice, pali se kamera, vidim Deu! Predivna duša, prelepa žena, sva sija i još divno nasmejana. A ja ostala u tom polusavijenom položaju, ne shvatajući šta se dešava. Dea priča, ja upijam. Shvatam, priča mojim jezikom. Ne mora puno da objašnjava, samo da konstatuje. Divna komunikacija se završila. Moja razbarušena energija se vratila svojoj kući, u svoj mir. Zahvaljujem joj se od sveg srca, duše, svakog atoma mog bića! Zahvaljujem se sebi na odlično ukazanom poverenju. Prava osoba za to! Krenem da ustajem i shvatam da sam kao đačić prvačić u nekoj tamo poslednjoj klupi, koji viri iza svojih drugova tek toliko da vidi učiteljicu, a da ostane neprimetan njenom pogledu i nasmejem se od sveg srca! Što sam tražila, to sam i dobila! Ja, kojoj klijenti govore kako sam čvrsta, jaka, kako imam "obrvu" koja tačno kaže kad je dosta pričanja gluposti, sedim baš onako kako sam poželela i idem ispočetka!
   Dea je osoba koja mi je vratila mir, kad nisam bila u stanju sama to da uradim. Dea je neko ko mi je potvrdio sve moje sumnje, teze, hipoteze, postavke i osećanja unutar mog srca i duše. Dea je neko ko je multidimenziono biće, što znači da u isto vreme postoji i ovde, gde smo svi i tamo gde nekolicina ume da ode. Dea je toliko povezana sa Bogom, Arhanđelima, Anđelima, da kanališe svu našu bol i čisti je do konačnog mira, koji nam je osnova za sve. Dea je čista kreacija. Iz nje govori Izvor, a čistota izgovorenog i emotivnog doživljaja ne može se meriti nikakvim ovozemaljskim instrumentima. Stoga Deu smatram Anđelom na ovoj zemlji, nekim ko je ovde sa ogromnom misijom, da pomogne svima kojima je pomoć potrebna. Dea je i dokaz da oni koje smatraju izuzetno duhovnima i visokovibrirajućima, imaju kome da se obrate kad im je to potrebno. Ova poslednja rečenica je izuzetno bitna, jer govori o Dei više nego sve gore izrečeno.
    Dea, divna ženo anđeoskog lica, srca i duše, želim da ti se zahvalim na svemu što jesi, na svemu što radiš, na svemu što nesebično daješ! Tvoje reči nose dubinu koju toliko volim, cenim i koja mi duši prija. Tvoja energija je sama po sebi isceljujuća. Tvoji stihovi govore Večne istine! Hvala ti na svemu neizmerno! Hvala ti što postojiš! 

Comments

Popular posts from this blog

Ja u očima drugih

Iz neobjašnjivih razloga, kad sam zašla u neke tinejdžerske godine i počela komunikaciju sa momcima, simpatijama, onima kojima sam se ja dopadala, nikad nisam bila stidljiva. Niti sam pokazivala da osećam da, zbog mojih fizičkih nedostataka ili osećaja potpuno bezvredne individue, nemam samopouzdanja. Naprotiv, svi su me doživljavali kao izuzetno samouverenu osobu. Dešavalo se da mi neki ljudi, godinama kasnije, priđu i kažu da su bili ludo zaljubljeni u mene, ali mi nisu smeli prići ni spomenuti to, jer su mislili da bi ih grubo odbila. Odbila da, grubo verovatno ne, ako ne preteraju neke granice. I nikad mi nije bilo jasno kako sam se to ponašala, šta je to napravilo taj štit oko mene, da je samo jedna osoba na svetu primetila da nešto krijem, i da se ne ponašam u skladu sa onim što osećam, moj najbolji drug iz onog velikog društva, Ć.   I nikad nisam bila od onih cura koje nešto posebno pate posle raskida sa momcima, gube glavu ili bilo šta slično. Kad se priča završi, ona je gotov

Smrt mog muža

  Živeli smo skoro godinu dana zajedno. Za to vreme, tih devedeset i treće i devedeset i četvrte smo obišli njegovu rodbinu u obližnjim mestima, bili kod njegovih rođaka u Borovu Naselju. Odatle se skoro celim putem vratili peške, jer nije bilo prevoza, a on je morao na posao sutradan. Bili kod mojih na severu Srbije. Izlazili,  zabavljali se, smejali, planirali, uživali. Da nije bilo uticaja sa strane.    Moji roditelji su, bez obzira na to što sam ja bila u drugom stanju, insistirali da mi vodimo život onako kako su ga oni zamislili. Neću da grešim dušu, mama je tu bila glavni akter. Tata bi dolazio sa njom u kontrole i po nekoliko puta dnevno. Da vide da li smo se probudili, šta smo jeli, da li sam skuvala, šta sam skuvala, da li sam oprala veš, spremila kuću, namestila i razmestila krevet, ko nam dolazi u goste, kako se ponašam, šta sam kome ispričala, zašto sam ispričala.... Valjda je bila sreća što mi je sama trudnoća bila takva da sam jako malo spavala. Oko sat i po do dva u to

Nastasja Nedimović, žena, majka, sestra, čovek, borac

   Pre malo dana sam saznala za "neku tamo" Nastasju Nedimović i njenoj borbi za goli život. Da, ona je meni bila "neka tamo" zato što ne pratim vesti, ne pratim dešavanja na medijima, samim tim ni sport. Silom prilika, najčešći program koji je kod nas upaljen su crtani filmovi. A naveče, kad moj sin zaspe, obično drugi gledaju nešto svoje. Stoga sam mnogo neupućena u skoro sva dešavanja koja su mnogima uobičajena svakodnevica. Da li ste vi čuli za Nastasju Nedimović? Odlično ako jeste. Ja zaista nisam do neki dan.   Kad sam pročitala delić njene priče, koja kaže da je u šestom mesecu druge trudnoće, morala roditi dete pre vremena, zbog raka koštane srži koji je otkrila tada, te da je prilikom tog zahvata imala dva preloma, jer su joj kosti postale toliko krhke, zamislila sam se. Možete li vi da zamislite taj bol prilikom samog porođaja? A bol koji prožima celo biće novopečene majke koja ne sme svoje dete da uzme u naručje, da joj se kosti ne bi slomile? A bol kad